Vesti
- Konkurs za idejno rešenje paviljona Muzeja savremene umetnosti
- Simpozijumom „Gesta i sloboda” obeleženo sto godina od rođenja umetnika Eda Murtića
- IN MEMORIAM Milena Jeftić Ničeva Kostić (1943–2021)
- Promocija kataloga izložbe „Iskustvo u gužvi” Goranke Matić
MSUB Newsletter
Pratite nas...
Radno vreme
Irena Lagator Pejović, „Društvo mirne koegzistenicje” (2012) / Izložba „Refleksije našeg vremena: Akvizicije Muzeja savremene umetnosti 1993–2019.”
govorni-programi | 28.03.2020
Irena Lagator Pejović, Društvo mirne koegzistencije (2012) / algrafija / papir, 70x100 cm (x9)
U svojim radovima polazim od neprimjetnih i paradoksalnih situacija, jezičkih i sistemskih konstrukcija savremenog društva, koje naizgled djeluju irelevantno. Analizirajući i obrađujući ih, bavim se urgentnim pitanjima našega vremena koja se tiču životne sredine, nestabilnosti sistema, krhkosti ljudskog postojanja, sjećanja i istorije. Stoga moj rad komunicira pitanja društvene odgovornosti, njene vidljivosti i funkcionalnosti u svakodnevnom životu. Potičući na učešće publike i empatiju prema tim temama, želim da ukažem na to kako je sadašnjost oblikovana i kako komunicira s našim čulima. U svojim instalacijama, objektima, fotografskim, video i multimedijskim radovima, kao i site-speciffic radovima, koristim paradokse koji prate društvene promjene, posebno u kapitalizmu. Koristim ih za aktiviranje kritičke, angažovane i poetske rekonstrukcije stvarnosti, pokazujući da umjetnost može biti relevantna i relacijska društvena aktivnost za oblikovanje budućnosti.
Instalaciju ,,Društvo mirne koegzistenicje” čine devet istovjetnih algrafija fiksiranih između površina pleksiglasa koje se sistemom mreže nastavljaju jedna na drugu dok iz daljine djeluju kao monohromna površina toplosivih tonova. One prikazuju veliki broj rotirajućih čovjekolikih piktograma čija se forma uočava tek nakon bližeg sagledavanja. To mnoštvo koje mirno koegzistira na grafikama, emanira ideju demokratskog horizonta, dok zid kojeg gradi ova instalacija nije element razdvajanja već element konstrukcije, spajanja, solidarnosti i dijeljenja.
Ova grafička površina na kojoj jedno društvo mirno koegzistira osvijetljena je s poleđine neonskim lampama. Metalna konstrukcija za koju je pričvršćeno osvjetljenje ostavljena je vidljivom i ima za cilj činjenje vidljivim gradivnih elemenata instalacije kao i pokretanje pitanja o konstruktivnim činiocima mogućeg društva mirne koegzistencije. Svjetlost doprinosi atmosferi cjeline i utisku o njoj kao nastanjenog, živog, senzibilizovanog i, prema Sloterdijku, sferološkog prostora fascinacije čovjeka drugim čovjekom.
Čovjekoliki piktogrami ovog rada obitavaju u sferi mirne koegzistencije. Koja je to vrsta prostora koja takvu koegzistenciju omogućava? Šta se njome postiže? Kakva se vrsta politike odvija u ovom društvu a koja uspijeva da ga održi? Da li je moguća politika mirne koegzistencije? Kako shvatamo kolektivnost i kojim sredstvima je konstituišemo? Od čega se kolektivitet sastoji danas? Čime se formira naša kolektivna sudbina na planeti? - neka su od pitanja koje ova instalacija pokreće.
– Irena Lagator Pejović
Autori fotografija: Milan Kralj, Saša Reljić, Ivan Petrović







